O meni

Moje ime je Ivana Vujčić, rođena sam 1972. godine. Liječnica sam, specijalist oftalmologije. Više od 20 godina radim kao liječnik oftalmolog u svakodnevnom ambulantnom radu sa pacijentima. Na početku edukacije iz logoterapije imala sam sreću i čast godinu dana provesti uz dr. Cvijetu Pahljinu, psihijatricu koja je bila pokretačica postdiplomskog studija logoterapije u Hrvatskoj i Sloveniji.

Četverogodišnju edukaciju iz logoterapije i egzistencijalne analize završila sam, u ozračju entuzijazma i izvrsnih stručnih kompetencija, na Institutu za logoterapiju i egzistencijalnu analizu Ilea, koji je akreditirani član Viktor Frankl instituta u Beču i Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske.

Članica sam Hrvatske liječničke komore i Hrvatske komore psihoterapeuta.

Supruga sam, majka troje djece.

Zašto psihoterapija?

Godinama je knjiga Viktora Frankla „Liječnik i duša”, pozivajući me, stajala u ordinaciji ispod ekrana na kojem su bivala projicirana slova raznih veličina za određivanje vidne oštrine. Oko – to čudo stvaranja, gledala sam do najsitnijeg detalja na biomikroskopu, razaznavala šarolikost šarenica, sofisticiranost detalja na mrežnici, povezanost zjenica sa središnjim živčanim sustavom.

U oftalmologiji su jako važni svjetlo, oštrina i suradnja pacijenta i liječnika.

A kad bi pacijent odmaknuo glavu sa biomikroskopa postajala bi sve važnija jedna druga povezanost – pogleda sa dušom i to je sve češće i sve intenzivnije postajalo predmetom pažnje, razgovora, smjera koji se nameće u budućem radu s ljudima. Suze su bile procjenjivane fluoresceinskom bojom, ali je suzama bilo dozvoljeno i izlijevanje životnih tuga i trenutačnih duševnih stanja. To treba poštovati, posvetiti se i odvojiti vrijeme. Životna priča u ordinaciji i frustracije u punoj čekaonici nisu više mogli lako opstajati istovremeno.

Kao i u oftalmologiji, i u psihoterapiji su jako važni svjetlo, oštrina i suradnja klijenta i psihoterapeuta. Pomagati ljudima da ne „ispuštaju ruku svjetlosti”, da oštro i jasno vide sebe, mjesto na kojem su se na životnom putu zatekli i mogućnosti koje imaju te da taj proces bude olakšan dobrim i sigurnim odnosom sa psihoterapeutom koji ima dovoljno vremena za njih, poziv je na koji je trebalo ogovoriti sa „da.”

„Želimo li se slikovito izraziti, reći ćemo da uloga logoterapeuta više nalikuje na ulogu specijalista za očne bolesti nego na ulogu slikara. Slikar nam pokušava prenijeti sliku svijeta onako kako ga on vidi; oftalmolog nam pokušava omogućiti da svijet vidimo onakvim kakav on doista jest. Uloga logoterapeuta sastoji se u širenju i povećavanju pacijentova vidnog polja tako da on vidi i osvijesti čitav spektar potencijalnog smisla.” Viktor Frankl

Zašto baš logoterapija?

Zbog načina kako vidi čovjeka, život i svijet. Strastveno podržava život, konkretna je i praktična, poput ljubavi sve vjeruje, svemu se dobrom nada. Konstruktivna je jer svaki problem nastoji pretvoriti u potencijal ne podcjenjujući ni jedno ni drugo, nepokolebljiva u vjeri u ljudski duh i dostojanstvo i u najgorim okolnostima, hrabra u susretu sa ograničenjima i klonulošću.

Logoterapija vjeruje u čovjeka kao duhovno biće i duhovnu dimenziju kao čovjeku dostupno područje te svojim stavom govori: postoji istina, postoji smisao, postoji sposobnost samonadilaženja, postoji područje slobode koje čovjeku ne može biti oduzeto.

Logoterapiju se često opisuje i kao „pokret otpora” jer predstavlja filozofski i terapeutski otpor protiv fatalizma, besmisla i dehumanizacije.

Zašto ime Aleroj?

Aleroj/leroj na čakavštini znači sat. Tihi svjedok i brojač naših dana. Podsjetnik da je vrijeme koje imamo na ovoj zemlji dragocjeno, darovano, ograničeno, oblikujuće. Kako ga provodimo podložno je sudbini, okolnostima, naslijeđu, ali i našoj volji i našem izboru. Svijest o trajanju oplemenjenom smislom pročišćava i pretvara mogućnosti trenutka u postignuće, neizvjesnost u slobodu, ograničenost u barem mali iskorak, prolaznost u ostavštinu.

„Čovjek neprestano odabire između mnoštva postojećih mogućnosti: koje će od njih biti osuđene na nepostojanje, a koje će biti aktualizirane? Koja će odluka jednom zauvijek biti ostvarena, postati besmrtan „otisak stopala u pijesku vremena.” (V.Frankl)

Prava čovjekova svrha je da živi, ne da tek životari.

„Neću tratiti svoje dane pokušavajući ih produljiti. Iskoristit ću svoje vrijeme.” (J. London)

„Oni govore o bezbrojnim sutra koja pjevaju, a potreban je izvor pjevanja počevši od sadašnjosti.” (F. Hadjadj)