U drugoj polovici života pozvani smo životne momente pobliže sagledavati i prebivati u onome što nam se događa dok starimo – od činjenja prema bivanju, od postizanja prema zahvalnosti, od planiranja prema povjerenju.

​

Starost donosi mudrost, vrijeme za prebiranje po sjećanjima i novi pogled unatrag, a odnosi mnoge uloge i iluzije u kojima je prošao veliki dio života.  Sigurno ima puno toga za izreći, sjetiti se, ponovo sagledati, svjedočiti – neka zvone zvona koja još mogu zvoniti.

​

„Mladost čovjekova koja teži vječnomu po prirodi je neuništiva. Nije izvrgnuta ni starenju ni razočaranju.” (J. Pieper) Pogled unatrag na životni put može se osvijetliti dobronamjernim, iskrenim i suosjećajnim stavom prema sebi i svim sudionicima upravo tog i takvog - vašeg života i „zlatnog traga” koji ste ostavili za sobom.

​

„ A zapravo starost zaista ima nešto vrlo vrijedno pažnje,  naime šansu duhovne ekspanzije, koju raniji životni stadiji u tolikoj mjeri ne posjeduju.” (E. Lukas)