Akutna trauma je psihološka reakcija na jako stresan i opasan događaj ugroze tjelesnog i psihičkog integriteta kao što je pretrpljeno ili svjedočeno nasilje, iznenadna smrt bliske osobe, prirodne katastrofe, ozljede i štete kod nesretnih slučajeva.

​

Kronična trauma podrazumijeva dugotrajno i ponavljajuće izlaganje traumatskim događajima kao što su zlostavljanje i zanemarivanje u djetinjstvu, obiteljsko nasilje i život sa osobom narcisoidne strukture ličnosti, život u ratnoj zoni, prebivanje u kolektivima u kojima su odnosi toksični, život sa kroničnim bolestima i kroničnom boli.

​

Transgeneracijska trauma je prijenos posljedica traumatskih iskustava u obliku ponašanja, vjerovanja i teških emocija na sljedeće generacije što uzrokuje da potomci imaju iskustvo traume iako je nisu izvorno doživjeli. Prijenos traume na sljedeće generacije održava se psihološkim, socijalnim i epigenetskim mehanizmima. Ako se o traumi šuti ona ostaje potisnuta i neprorađena i zato se ponavlja i prenosi dalje. Prekinuti taj slijed jedno je od najplemenitijih nasljedstava koje se može ostaviti svojim potomcima.

​

Činjenica je da se traume događaju i da na svijetu postoji zlo, loše činjenje, ratovi i prirodne katastrofe. Zašto je tome tako promišljanja su o krajnjim stvarima ­- prirodi života na ovoj zemlji i naravi čovjeka, te kao takva pripadaju svjetonazorskoj kategoriji na koju se možemo oslanjati više ili manje.

​

Traumatski događaj je prijelomni moment kada sudbina žrtve biva izmijenjena, oštećena i prigušena u odnosu na onaj dobar sadržaj i potencijal tog života prije traume. Kao da je u tijek rijeke života ubačen veliki kamen koji blokira, razbija i skreće tok. Zato je nužno traumu psihoterapijski proraditi, nastojati poništiti utjecaj koji ona ima na tkivo duše i tijela. Ako pustimo traumu da ostane neiscijeljena ona će i dalje mijenjati način na koji osoba vidi sebe, svijet oko sebe i budućnost.